Romi u borbi za nacionalni status - OPRE ROMA SRBIJA OPRE ROMA SRBIJA

Romi u borbi za nacionalni status

  • Autor: Bajram Haliti
  • Datum: 10 Apr 2021
  • Podeli:
  • Podeli:
  • Podeli:

Traži

Prvi svetski kongres Roma održan je 8. aprila 1971. u Londonu i na njemu je osnovana Internacionalna organizacija Roma (IRU), za čijeg je predsednika izabran Slobodan Berberski. Na Kongresu je doneta odluka da su Romi jezička, istorijska i kulturna nacionalna manjina Indije, da se pogrdni naziv Ciganin izbaci iz upotrebe i koristi jedinstveni naziv Rom, kao i odluka o zastavi, himni i latinici ko zvaničnom pismu Piše: Bajram Haliti

 

Buđenje nacionalne svesti i kolektivnog identiteta Roma je u istorijskom smislu nedavna pojava jer iako su Romi krenuli u rasejavanje iz matične Indije pre 1.000 godina; tek pre jednog veka se javljaju inicijative i pokušaji da se Romi iz celog sveta homogenizuju i formiraju osećaj pripadnosti naciji. Što se tiče buđenja nacionalne svesti Roma na širem planu, pre svega u Evropi, to je bilo otprilike ovako: Slobodan Berberski je stupao u kontakt s pojedincima Romima iz raznih evropskih zemalja. Ideja je naišla na najveće oduševljenje kod Roma u Čehoslovačkoj zato što je tada na vlasti bio Dubček, koji je za svoju zemlju predviđao određene reforme. Češko proleće je, naravno, imalo vrlo značajne posledice i po gušenje romskog pokreta u toj zemlji. Međutim, zahvaljujući činjenici da je zemlja imala istaknute romske intelektualce, neki od njih su bili profesori na univerzitetima u Brnu, Bratislavi, ostvaren je plodonosni susret Roma Jugoslavije, Češke i Mađarske. U Mađarskoj je takođe bilo nekoliko romskih pisaca, intelektualaca, a vrlo veliki interes za celu stvar pokazivali su i Romi iz Sovjetskog Saveza.

MANJINA INDIJE: Dakle, Prvi svetski kongres Roma održan je 8. aprila 1971. u Londonu i na njemu je osnovana Internacionalna organizacija Roma (IRU), za čijeg je predsednika izabran Slobodan Berberski. Na tom Kongresu je donesena odluka da su Romi jezička, istorijska i kulturna nacionalna manjina Indije, da se pogrdni naziv Ciganin izbaci iz upotrebe i koristi jedinstven naziv za našu nacionalnu zajednicu Rom. Takođe, doneta je odluka o zastavi i himni Roma, a uspostavljen je i prvi kontakt sa indijskom vladom preko ambasade Indije u Londonu. Takođe, predloženo je da za zvanično romsko pismo bude proglašena latinica.

Učesnici tog kongresa bili su Romi iz Jugoslavije, Mađarske, Češke, Španije, Engleske i, čini mi se, iz Danske i Holandije. Dakle, to je bila jedna mala grupacija, ali su već na tom kongresu artikulisane ideje i napravljen nacrt, ako tako mogu reći, našeg nacionalnog programa, koji je onda postepeno dobijao u širini i dubini, od kongresa do kongresa: 1978. u Ženevi, 1981. u Getingenu, zatim 1990. u Poljskoj, u Varšavi, u Pragu 2000, i napokon na 7. svetskom kongresu 2007. u Zagrebu, koji je, moglo bi se reći, formulisao novi nacionalni program čiji smisao i sadržaj možemo kratko da formulišemo da su Romi nacija. Bio sam izabran za generalnog sekretara internacionalne unije Roma. Godine 1978. održan je u Čandigaru prvi Svetski festival kulture Roma. Bio je to, u stvari, prvi susret Roma s pradomovinom Indijom, koji je dobio veliki publicitet kako u Indiji tako i u svetu. Na kraju festivala predstavnike Roma je primila Indira Gandi, premijer Indije. Iz toga perioda trajno će ostati susret predstavnika Roma iz 16 zemalja sa Indirom Gandi, koja je 28. oktobra 1983. otvorila Drugi svetski festival kulture Roma u Čandigaru i tom prilikom rekla: “Vrlo uvaženi gosti i moji prijatelji Romi, dobro došli u Baro Than. (Baro Than je romski naziv za Indiju – prim. R. Đ.) Neki od nas sreli smo se već ranije, ima i novih lica, ali svi smo ovde u duhu prijateljstva.

 INDIRA: Zašto sam ja ovde, pitala je Indira Gandi i odgovorila: “Zato što osećam srodstvo s romskim narodom. Oduvek sam se divila njihovoj ljubavi za avanturu, njihovoj prisnosti s prirodom, njihovoj izdržljivosti i snazi. Među nama su danas eminentni Romi iz različitih zemalja i ovim festivalom ćemo doprineti jačanju već duboko ukorenjenih veza između Roma i njihove indijske sabraće.” Drugi svetski kongres održan je aprila 1978. u Ženevi. Na ovom kongresu usvojeni su statut i rezolucije, pa su, samim tim, karakter i delatnost organizacije preciznije određeni i definisani, a i broj članica je povećan. Bili su i predstavnici istočnoevropskih zemalja – Mađarske i Bugarske – kao i predstavnici iz zemalja Zapadne Evrope koji nisu učestvovali u radu Prvog kongresa. Za predsednika Međunarodne organizacije izabran je Jan Cibula, stomatolog iz Berna, a za počasnog predsednika Jul Briner, koji je takođe učestvovao u radu ovog kongresa. Učestvovali su i predstavnici OUN i Uneska, a prvi put su prisustvovali i Bandžarasi iz Indije, koji su počeli da sarađuju s Romima od 1978, kada je održan festival u Čandigaru. Neposredno posle održavanja Drugog kongresa podnesen je zahtev za prijem u Ekonomski i socijalni savet OUN. Kurt Valdhajm, tadašnji generalni sekretar OUN, odgovorio je pozitivno, i već početkom marta 1979. Međunarodna organizacija Roma – Romano internacionalno jekethanibe – postala je članica EKOSOK-a (ekonomski i socijalni savet Ujedinjenih nacija). To je, moglo bi se reći, najveći uspeh Međunarodne organizacije od njenog osnivanja. Jedno od najvažnijih pitanja danas jeste da se definiše ustavnopravna i politička pozicija Roma u Evropskim zemljama, zatim da se pokrene inicijativa da se formira fond za socijalnu integraciju Roma u zemljama Jugozapadnog Balkana, Jugoistočne i centralne Evrope jer su Romi danas u Evropi, koja se smatra kolevkom ljudskih prava, slobode i demokratije, u neuporedivo težem položaju nego, recimo, Afrikanci do juče u Južnoafričkoj uniji. Toga su svesni i predstavnici jugoistočnih zemalja. Međutim, nesreća je u tome što se čak i pored te svesti, mnogobrojnih činjenica i dokaza, još uvek donose zakoni koji su rasistički obojeni i usmereni protiv Roma.

NEDOVOLJNO: Kada je pozvan u Strazbur da govori u Evropskom savetu, Ginter Gras je podsetio na odluku Petog svetskog kongresa Roma na kojem se zahtevalo osnivanje međunarodnog romskog predstavništva u Briselu. Ali to, dodao je on, nije dovoljno. Demokratija i demokratska prava moraju omogućiti ovom narodu mnogo veća i šira prava. Ova prava moraju pustiti korene najpre u Evropskom parlamentu. Romi žive u Evropi od 15. veka i ovaj narod, posle viševekovnih progona i pogroma, genocida i ponovnih progona i pogroma, ne treba i ne sme ostati bez glasa. Gras je, s tim u vezi, predložio da za sledeće evropske izbore predstavnici ovog naroda treba da iziđu sa zajedničkom listom mandata. Doduše, to zasad nije sasvim u skladu s postojećim izbornim zakonima i procedurama u Evropi, ali Evropski parlament će biti na dobitku ukoliko se u njegovim poslaničkim klupama nađu i predstavnici romskog naroda. Kasnije, prilikom susreta s predstavnicima Evropske investicione banke, Gras se založio za privredne i finansijske programe u korist Roma. Nažalost, do danas nije realizovan nijedan od Grasovih predloga. Koristim priliku da se zahvalim svim Međunarodnim partnerskim organizacijama koje su podržale Dekadu Roma od 2005 do 2015: Institutu za otvoreno društvo, Svetskoj banci, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Programu za razvoj Ujedinjenih Nacija, UNICEF-u, OEBS-u. Sve pohvale Fondu za obrazovanje Roma jer je od posebne važnosti za našu zajednicu. REF je dosad radio na smanjenju jaza između rezultata obrazovanja kod romskog i neromskog stanovništva kroz strategije i programe koji pružaju podršku kvalitetnom obrazovanju Roma, uključujući i desegregaciju obrazovnih sistema. Osnovni cilj Fonda za obrazovanje Roma jeste pružanje podrške kreiranju i sprovođenju strategija obrazovanja koje doprinose uključenju Roma u obrazovne sisteme.

PROJEKTI I PRINCIPI: Subvencijama REF-a finansiraju se projekti za kojima postoji potražnja i koji su u skladu s ciljevima i principima REF-a i odobreni od njegovog odbora. Dodeljene su subvencije za poboljšanje dostupnosti predškolskog obrazovanja romskoj deci, poboljšanje nastavnih metoda i sposobnosti školskog osoblja u multikulturalnim sredinama, povećanje motivisanosti i učešća u obrazovnim sistemima u romskoj zajednici, jačanje podrške posle škole za romske studente, jačanje obrazovanja odraslih, smanjenje ekonomskih i administrativnih prepreka za pristup Roma svim nivoima obrazovanja i uvođenje romske kulture i jezika u nastavne programe.

Dve akademije

Na Svetski dan Roma 8. aprila svečana onlajn akademija povodom obeležavanja 50 godina od osnivanja Prvog svetskog Kongresa Roma održaće u 20 časova u prostorijama Instituta. Iste večeri u Narodnom pozorištu u Beogradu upriličena je svečana akademija u kojoj učestvuju šef kancelarije za Integraciju Roma Saveta za regionalnu saradnju Orhan Usein, predsednica izvršnog odbora Romskog nacionalnog saveta Pava Čubrilov, ministarke Maja Gojković i Gordana Čomić i poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković. U muzičkom delu akademije nastupaju umetnici i umetnice Nataša Tasić Knežević, Gavrilo Rabrenović, Branko Tadić i Etno grupa, kao i Saša Knežević.

Osnovni cilj programa stipendiranja Romskog obrazovnog fonda (REF SP) jeste da doprinese stvaranju kritične mase Roma, diplomaca visokog obrazovanja, samouverenih i ponosnih na svoj romski identitet, akademske i socijalne veštine, opremljenost kompetencijama i veštinama koje omogućavaju da postanu stručnjaci u svojim oblastima, kao i da ostanu čvrsto povezani s romskom zajednicom i podrže njen dalji napredak i uključivanje u šire društvo. Isto tako, danas kada obeležavamo 50 godina romskog pokreta treba da pomenemo i organizaciju mladih intelektualaca Opre Roma, koja deluje kao artikulisani glas romske zajednice demonstrirajući integritet, kolektivni angažman i uticaj u odlučivanju o Romima. Ovaj glas ORS koristi se za političko pozicioniranje i zagovaranje romskih interesa. ORS je snažan i nezaobilazan politički faktor koji donosioce odluka smatra odgovornim za predizborna obećanja. Mreža ORS-a koristi se kroz geografsko prisustvo i pozicioniranje na terenu, što pokazuje veliko interesovanje ljudi koji žele da učestvuju u pokretu, kao što je inicijativa “razvoj 48 opština”. Za manje od 20 dana uspostavili smo kontakt i saradnju sa 37 potencijalnih predstavnika romske zajednice na lokalnom nivou. Takođe želim da se zahvalim uređivačkoj politici lista Novi magazin, čija je jedna od strategija emancipacija i afirmacija romskog naroda. Polazeći od činjenice da se o položaju Roma nikada nije raspravljalo niti su se preduzele bilo kakve mere za njegovo rešavanje, apelujem na najviše organe OUN da to pitanje uvrste u svoj program i da ga razmotre na jednoj od svojih sednica. Težina i značaj ovog pitanja zahtevaju da se, nakon temeljnog razmatranja u odgovarajućim radnim telima OUN, uvrsti i u dnevni red zasedanja Generalne skupštine kako bi bila doneta odgovarajuća rezolucia o pravno-političkom položaju Roma.

Autor je akademik, predsednik Instituta za evropske studije Roma i istraživanje zločina protiv čovečnosti i međunarodnog prava